...život jedne srednje sedamnajstogodišnjakinje

utorak, 06.05.2008.

...Zbog ljubavi takve kao ja s ovog SVJETA ODLAZE...

...toga dana u svojoj kući bila je sama...
...oko nje su ostale samo sjene,uzela je žilet i prerezala vene...
...na zidu je krvlju napisala njegovo ime(................) i NEZABORAVI ME...
...a na papiru je upisala trenutke koje je provela s njim...
...on je iznenada ušao u kucu jer ju htjeo vidjeti nakon dugo vremena...
...ušao je u njenu sobu i ugledao nju kako beživotno leži na podu...
...pored krvavog žileta je pisalo"OPROSTI MI",ako me stvarno nisi prebolio
kako se prica,al nisam više mogla za tobom patiti...
...možda ceš ovako shvatiti koliko me duša boljela,samo zato jer sam te
više od života voljela i nisam te nikad preboljela...
...njemu su tada niz lice krenule suze,zaplakao je jer si ona život uze...
...ona nije nikada ni pomislila da ju je on i dalje volio da otkada više nije njegova nikada ju nije prebolio...
...te noci došao je s namjerom da joj sve isprica,da je zamoli za još ljepih trenutaka provedenih s njom...nadao se sreci...
...tada mu iz ruke padne crvena ruža,nije mogao vjerovati da postoji taka bol i take muke...tu ružu htio joj je dati,htio je da mu se(...........) vrati...
...a kad je vidio da je zakasnio i kad je shvatio što je izgubio ucinio je isto...uzeo žilet,prerezao vene...
...rekao je:ako si se ti ubila zbog mene i ja cu zbog tebe,jer nikad necu krivnju izbacit iz sebe...i on je napisao pismo,stavio ga pored njenog,na zid je napisao...SEBE SAM SAMOGA LAGAO...NIKADA TE NISAM PREBOLIO...(...................)NEZABORAVI ME...





SJEDIM SAMA U MRAKU SOBE
OSJECAM PRAZNINU ŠTO JE OSTALA ZA TOBOM...
U GLAVI MI SE ISPREPLICU MISLI...
POLAKO ME VRACAJU U PROŠLOST...
U DANE KADA SAM BILA SRETNA...
U DANE KADA MI OSMJEH NIJE SILAZIO SA LICA...
U DANE KADA SI BIO TU...
CUDNO JE,OSJECAM SE TAKO SAMA...
TAKO ODVOJENA OD SVJETA...
PRED OCIMA MI TVOJ LIK,POGLED ANĐELA...
I SHVATIM KOLIKO MI FALIŠ...
KOLIKO MI FALE TVOJI DODIRI,TVOJ GLAS...
KOLIKO MI FALI DA JOŠ JEDNOM CUJEM "VOLIM TE"
ZAŠTO TE TAKO TEŠKO ZABORAVITI????
ODUSTATI OD SVEGA,KAD SI ME TAKO POVRJEDIO...
NO ZNAM,SRCE NEBIRA,PRESLABA SAM DA SE BORIM
DA SE UVJERAVAM DA TE MRZIM...
TEŠKO JE PROTIV SRCA,A ONO GOVORI DA TE
JOŠ UVJEK NEIZMJERNO VOLIM...


eeeeeeeeeeeeehej,evo mene opet...
a sada da malo razveselim ovaj post jedan dio posvecujem MAJI I ANDREI...pa ovako...
hvala vam za svaku toplu rjec koju ste mi pružile...što ste mi bile potpora i podrška u najtežim trenutcima...vas dvje MAJO I ANDREA zauzele ste posebno mjesto u mom srcu...zavoljela sam vas u samo jednom trenu kada su sa vaših usana sišle prekrasne rjeci upucene meni...
osjetila sam da ste vi one koje trebam i želim uz sebe...
želja mi je da naše prijateljstvo postane što dublje...
ako se to dogodi...reci cu samo jedno"ZAJEDNO SMO JACE"
a sve tri smo nekako u istom problemu...
tada cu biti spremna reci da sam spremna dati svoj život za vašu srecu...ne,nije ovo nikakva "lažna prica" ovo je samo ono što proizlazi iz mog srca...HVALA VAM I VOLIM VAS PUNO...
i da nezaboravim napisati najljepše što se dogodilo u subotu je kada me MAJA toliko jakoooooooooo zagrlila...da mi je srce lupalo sto na sat...
bila sam toliko sretna...nemogu opisati taj osjecaj...
poželjela sam zauvjek ostati u njenom zagrljaju...MAJO OBOŽAVAM TEEEE...
mislim da bi bilo dosta...velike puse svima...
NAJVECE...MARIJI KUCINOJ BEBI...
ANDREICI KOJA SE BRINE ZA MENE
MAJI MOM PJEJEPOM ANĐELU
TEICI MOJOJ LUDICI
MARIJI MOJOJ JUBAVI
VELI POZZ SVIMA KOJI ME POSJECUJU....

nedjelja, 13.04.2008.

...TO VIŠE NIJE MOJ ŽIVOT...

E,LJUDICI EVO MENE...
ALI NARAVNO KAO I UVJEK PISAT CU NEŠTO O SVOM NESRETNOM ŽIVOTU...


SVE JE POCELO TOGA NEKAD SRETNOG,A SADA NESRETNOG DANA 20.04.2007...DA,PRIJE SKORO GODINU DANA...
U MOJ ŽIVOT UŠLA JE OSOBA KOJA JE PROMJENILA MOJ ŽIVOT...
BLAŽAN...KADA SADA CUJEM TO IME S MOGA LICA NESTANE OSMJEH I POJAVE SE SUZE...
PRVI PUT SMO SE RASTALI KADA SMO BILI TRI MJESECA U VEZI...
ALI NE ZATO JER SMO PREKINULI NEGO JER JE OTIŠAO DALEKO OD MENE...U NJEMAČKU...NISAM GA VIDILA MJESEC DANA...NAŠ RASTANAK BILO JE NEŠTO NEOPISIVO...BILI SMO VANI I SVE JE BILO SUPER DO TRENUTKA KADA NISMO MORALI POCI KUCI...
TADA SAM PRVI PUTA VIDJELA SUZE NA NJEGOVU LICU...
NISAM MOGLA VJEROVATI DA JEDNA MUŠKA OSOBA TOLIKO ISKRENO PLACE...U MOJIM OCIMA BILE SU SUZE ALI NISAM ŽELJELA ZAPLAKATI PRED NJIM,BILO BI MU JOŠ TEŽE...
TIH MJESEC DANA NAŠE VEZE BILO JE NEŠTO NAJTEŽE...
CULI SMO SE SVAKI DAN...ZA SVAKU RJEC KOJU SAM PROCITALA PUSTILA SAM SUZU...SVAKI DAN BILO JE SVE TEŽE I TEŽE...

A ONDA KADA SE VRATIO NAKON PAR TJEDANA PONOVNO RASTANAK...OTIŠAO JE NA MATURALAC...PONOVNO ISTO...
NO SADA NEŠTO PUNO GORE...TADA JE SVE KRENULO U KRIVOM SMJERU...NIJE VIŠE BILO TOLIKO IZGOVORENIH RJECI VOLIM TE,SVE SMO SE MANJE VIĐALI...
POCELO JE TONUTI PREMA KRAJU...
I EVO SINOC JE DOŠLO DO TOGA...
ALI OVAJ PUTA USTINU ZAUVJEK...SADA MI SAMO OSTAJE DA SE POMIRIM KOLIKO MOGU I NASTAVIM PATITI...

TO JE PRICA MOJE NESRETNE LJUBAVI...
S DECKOM KOJEG SAM JEDINOG VOLJELA...
.....................................................................................................................
ZA BLAŽANA...

Možda je sinoć došla noć kada smo se mi rastali i otišli svojim putevima,
ali nemoj me zaboraviti jer ja plave oci NIKAD necu moci...možda ces me nekad pogledati,a ja cu se nasmijati,ali samo znaj
da cu te UVJEK PAMTITI I VOLJETI...

VELIKA PUSA SVIMA,A NAJVECE PUSE I POZDRAVI IDU
MOJOJ JEPOTICI MAJI
ANDREI-COKOJADICI
SJECICI TEI
I MOJOJ DRUGOJ COKAJIDI MAJIJI
I NARAVNO SJATKICI DAJI
AKO SAM NEKOG ZABORAVILA SORITE...NISAM OK...
VOLIM VAS PUNO...

srijeda, 05.03.2008.

...SAMO ZA JEDNU DRAGU CURU...

Danas svoje misli i rjeci želim uputiti jednoj osobi.Na cudan nacin bliskoj,koju nepoznajem baš osobno,ali se međusobno poznajemo.Ali imam je želju upoznati još dublje.To je MAJA cura koja je slucajno ušla u moj život i koja mi je pomogla i bila uz mene u najtežim trenucima.Zavolila sam je u kratkom vremenu kao da je znam otkada sam se rodila.

Stoga draga MAJO,čitajući ove moje rjeci upućene tebi znaj da te poznajem,iako možda neizgleda tako,
da osjećam sve što ti osjećaš i da me svaka tvoja bol boli kao vlastita.Osjecam tvoje strahove,tvoje nemirne misli,tvoje zebnje i tvoju tugu.Osjecam tvoju istinsku ljubav i dušu prepunu emocija,dobrote i topline koju poklanjaš ljudima oko sebe i svojim prijateljima...želim ti reci da imam razumjevanja,suosjecanja i utjehe za tebe.Želim ti reci da cu biti tu kada ti bilo što zatreba,jer si i ti bila uz mene.Želim ti prenjeti sve te moje osjecaje prema tebi...

zavrsit cu ovaj post za svojim željama za tebe

želim da živiš svoj život radi sebe ne radi drugih,da svoj život prilagođavaš sebi zbog sebe a ne zbog drugih,i da se nikada nemjenjaš zbog drugih nego zbog sebe ako ceš tako biti sretnija....
jer sve u tvom i našim životima je prolazno a ti si konstantna,neprocjenjivo blago svog života....
BUDI ONO ŠTO JESI...
ONA MAJA KOJA JE SPREMNA UCINITI SVE ZA SVOJE PRIJATELJE...
ne nasjedaj lažima i emotivnim igrama...a taj decko koji te proganja u snovima i zbog kojeg si ponekad u crnjaku nezna što je mogao imati...
nemoj liti suze zbog nekoga tko to nije zaslužio...
živi život punim plucima onako kako zaista zaslužuješ...
znam da ceš shvatiti sve ovo što ti pišem i da su poruke koje ti pišem stigle iz najdubljeg kuta moga srca...nadam se da ceš ih primiti na pravi nacin...
nadam se da ceš shvatiti da si mi draga,iako možda nikada necemo biti bliske prijateljice...

život je ponekad ljepa a ponekad ružna prica...ali ti ga zaslužuješ proživjeti u miru,vjeri,ljubavi i istinskoj sreci daleko od ljudi koji unose kalvariju u tvoj život...

OVO JE SVE ŠTO TI JA OD SRCA ŽELIM...
ISKRENO,ANDREA KOJA TE PUNO VOLI...

VELIKI POZDRAV SVIMA...

ponedjeljak, 25.02.2008.

...POLAKO TONEM DO DNA...

moj život svaki dan sve se više mjenja...gubim osobu za koju živim...tonem sve više i više...ako imam osmjeh na licu onda je lažan...kada sam ušla u vezu,jedna od super prijateljica rekla mi je:ANDREA,OSOBA SI KOJU BI SVAKU POŽELIO IMATI KRAJ SEBE...NARAVNO,KAO I SVI I TI GRJEŠIŠ I GRJEŠILA SI...MOŽDA CE ZBOG TVOJIH GREŠAKA NEKO MISLITI DA NISI TAKVA KAKVA GOVORIŠ DA JESI JER POKAZUJEŠ SUPROTNO...BUDI SRETNA S ONIM KOGA SI ODABRALA...ALI MOLIM TE NEMOJ SE ZALJUBITI ONOLIKO KOLIKO ŽELIŠ,JER SVEMU JEDNOM DOĐE KRAJ...NEŽELIM VIDJETI SUZE NA LICU SVOG ANĐELA KOJI JE ZA MENE UVJEK TU...NEŽELIM TE PONOVNO VIDJETI NA DNU,KAKO PROPADAŠ IZ DANA U DAN...pokušala sam to iskoristiti...no nisam mogla...kako nevoljeti nekoga ko ti je dao cjeloga sebe i znao te voljeti...osobu kraj koje se osjecas sigurno...i voljeno...sada kada tonem sve više i više,pitam se imam li razloga živjeti dalje ako izgubim ono što mi najviše treba...mislim da nemam...za koga živjeti??...kome se svaki dan nadati da cu ga negdje sresti??...kome se javljati jutrom još onako snena??...kome ako IZGUBIM NJEGA??...danas sam ponovno pustila suze kao i svaki dan,ali i sada dok sve ovo pišem i prijateljica mi je rekla:ANDREA,OKRENI SE OKO SEBE,POGLEDAJ PRIJATELJE KOJI TE VOLE I KOJI TE TREBAJU...ZAŠTO SI TO RADIŠ??SVAKI DAN SVE VIŠE I VIŠE PROPADAŠ...PROPUDI SE,IMAŠ TEK 17,ŽIVOT JE PRED TOBOM...ZNAM DA TI NIJE LAKO,ALI MORAŠ NASTAVITI DALJE...I ON TE SIGURNO NEŽELI VIDJETI TAKVU...nisam joj ništa mogla reci samo se okrenula i otišla u suzama...boli me svaka pomisao na to da ce jednom otici zauvjek od mene...a kada se to dogodi ja cu otici daleko od svih...

KADA CE MOJI LAĐE POTONUTI SKROZ DO DNA,PITANJE JE VREMENA...

WOLI VAS ANDREA...

srijeda, 20.02.2008.

...ISKORISTI DAN...

U posljednje dvije godine moj život se u korjenu promjenio.Od osnovne škole kada sam bila tzv.povuceno djete,iskompleksirana djevojcica koju su svi odbacivali smatram da sam u neku ruku sazrela.Pokušala sam se pronaci i bila nezadovoljna i ljuta.Kada sam trebala upisati srednju školu odlucila sam poduzeti nešto da promjenim sebe i da poboljsam svoj život.Nisam željela biti asocijalna i samu sebe okrivljavati za sve.Namjera mi je bila očvrsnuti kao osoba i uživati u danom mi životu.Kko se moje mišljenje mijenjalo,mjenjale su se i stvari oko mene.ljudi su me me poćeli doživljavati,a došli su i decki.Upoznala sam mnogo ljudi i stekla gomilu prijatelja.Neke od njih niti nepoznam,osim preko interneta,ali ipak su moji PRIJATELJI.Bilo je tu prjevara,laži.spletki,pa opet kompleksiranja no moram priznati i jako ljepih trenutaka.Voljela sam neke osobe,imala predivnih trenutaka s njima i bila sam jako sretna.Kada pomislim da sam zbog loših stvari ranjavala samu sebe i okrivljavala se zbog učinjene boli,shvacam da to nisam trebala raditi te da je to sastavni dio života.Sa svime što mi se dogodilo pomirila sam se i nikada se necu kajati.Kajanje nevolim,ako sam nešto napravila i svjesna sam toga nema razloga da se kajem."NEPLACI ŠTO SE DOGODILO,SMIJ SE ZATO ŠTO SE DOGODILO."Kada bi svaki puta sve analizirala i grizla se sada bi vec bila u "žutoj kući".Smatram da nam život daje onoliko koliko možemo podnjeti.Nakon svega,uspona i padovakroz ovaj svjet ja koračam uzdignute glave prema suncu i znam da je sve to predodređeno da se dogodi.Nisam odustala od sebe jer smatram da je nekome puno gore.Sretna sam što imam svoju obitelj koja me voli,prijatelje i što imam samu sebe.Kada se sjetim da su ljudi propatili i gore stvari,poput holokausta,zlostavljanja,konstantnog rata i umiranja progledam svojimocima i vidim koliko toga imam.Sada je u moj život ušla i jedna osoba koja mi puno znaći...ubiti koju volim...to je blažan...decko koji je u moj život ušao slucajno...zavolila sam ga onakav kakav je,pazljiv,dobat+r i sve ostalo...Kada mi je veza bila u krizi jedan od najboljih prijatelja napisao mi je ovo:"Srce je obican misic,ali psihoemotivno srce,srce je koje ti gubiš.Zto ga vrati i okreni se prijateljima koji su tu za tebe.A ljubav ce doci,tiho i polako.Uvuci ce ti se pod kožu,ugrijati tjelo,rasplamsati krv.To ja želim za tebe,gladna si ljubavi i želim ti to."BLAŽAN je osoba koja me ispunjava i cini sretnom i ako ga ponovno izgubim to je uistinu moj kraj...on me ispunjava...Zato svaki dan pokušavam iskoristiti na najbolji moguci nac i dokazati mu da je on taj kojeg trebam uz sebe.No naravno da mi to nekada ne polazi za rukom,dođu svađe razmirice ponekad i trenutna mržnja.Nekada je najbolje cjeniti one male stvariSretna sam kada je sunce,kada pada divna jesenjska kiša kada proćitam neku dobru knjigu,A NAJVIŠE KADA JE UZ MENE ON...DA ON...KOJI CINI MENE...I DIO MOG ŽIVOTA...Sretna sam što živim i nadam se da cu u životu imati još uspona i padova,jer želim što više nauciti...I budim se svako jutro s prvom pomisli na njega...Spremna sam se borit do kraja za njega...JEDINU SRECU U MOM ŽIVOTU I VELIKI DIO MENE...


SVE VAS VOLI ANDREA AL NAJVIŠE NJEGA...

utorak, 12.02.2008.

NEMA NASLOVA...

E ljudi evo i ja odlucila napraviti blog...s obzirom da imam puno ljudi oko sebe koji imaju blog pa sam ga i ja odlucila napisati...joj,šta da vam još pišem...e da,pa danas moja srecica Tea ima 16.rockas...srecice moja želim ti sve najbolje...šta da vam još pišem nemam baš neke inspiracije,ali ak mi nešt padne na pamet dođem ja poslje...
VELIKE PUSE ŠALJEM MOJOJ JUBAVI I MOJIM PIJATELJIMA...VOJIM VAS...

<	svibanj, 2008
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv